Helicobacter pylori – znanac iz djetinjstva

Helicobacter Pylori je otkrivena 1979. godine, izolirali su je i imenovali 1983. godine Robin Warren i Barry J. Marshall. Helicobacter pylori je gram-negativna mikroaerofilna bakterija koja naseljava različite dijelove želuca i dvanaesnika, gdje uzrokuje upalu koja je čvrsto povezana sa većinom želučanih tegoba uključujući i maligne promjene na želucu. Posebno je opasna kombinacija inficiranost bakterijom Helicobacter pylori uz istovremeno pušenje, korištenje alkohola, nezdrave hrane (pržena hrana), kao i nekih lijekova (salicilati, hormonalni preparati, antibiotici, narkotici) jer dolazi do kontinuiranog oštećivanja sluznice želuca te erozije (razaranja) tkiva želuca. Suvremeni, često predinamičan i stresan način života umnožava probleme jer je poznato da stres potiče izlučivanje želučane kiseline koja oštećuje želučanu sluznicu. Svi nabrojani čimbenici, uz postojanje infekcije Helicobacter pylori, povećavaju pojavnosti želučanih tegoba, među ostalim i čira na želucu, za čak 60 puta. Zanimljivo je da je upravo znanstvenik Barry Marshall sam sebe zarazio bakterijom Helicobacter pylori u svrhu dokaza da ona uzrokuje želučane tegobe. Pokus je, na sreću ili žalost uspio – Barry Marshall je nakon određenog vremena dobio gastritis!Čovjek se zarazi s Helicobacter već u djetinjstvu
U posljednje vrijeme na vidjelo dolaze rezultati istraživanja koji kažu da infekcija HP-om počinje još u ranoj dječjoj dobi i u većine zaraženih traje cijeli život. Ovisno o razvijenosti sredine i socioekonomskim prilikama znatan broj djece inficira se u prvih deset godina života(2). Također, zaraza je češća u djece koja pohađaju predškolske ustanove, gdje je presudan upravo taj neposredni kontakt među djecom. Infekcija kod djece može doprinjeti zaostajanju u rastu, te pothranjenošću(2). Osim toga, HP otvara vrata i drugim patogenim uzročnicima bolesti.Za zdravlje želuca treba se brinuti od najmanjih nogu
Nas u Hrvatskoj također trebaju zabrinjavati rezultati jednog istraživanja prema kojem je HP prisutna kod 29% šestogodišnjaka(1), uz iznenađujuće visoku pojavnost atrofičnog gastritisa (20%)(1), također kod djece. S obzirom da danas znamo kako je atrofični gastritis povezan sa pojavom malignih bolesti želuca (na drugom mjestu po učestalosti u svijetu), sve je više onih koji drže kako infekciju valja spriječiti i suzbijati u mlađoj dobi, jer to može biti najdjelotvornija metoda sprječavanja pojave gastritisa, čira ili karcinoma želuca u kasnijoj dobi(2).

Klorofilom protiv Helicobactera od djetinjstva
Još je davne 1950. utvrđeno da klorofil ima antibakterijsko djelovanje koje je u osnovi bakteriostatsko, što znači da klorofil sprječava razvoj i umnožavanje mnogih sojeva bakterija (posebno anaerobnih). Sljedeće svojstvo klorofila je nevjerojatna sposobnost zacjeljivanja (značajno u tretiranju vanjskih i unutarnjih ozljeda tkiva), što je pojasnio dr. Collings riječima: Klorofil je daleko ispred svih drugih prirodnih tvari po sposobnosti poticanja stanične regeneracije i obnavljanja tkiva(7). U svojim je istraživanjima dokazao da je vrijeme, potrebno za liječenje ozljeda tkiva, uz klorofil kraće nego uz korištenje penicilina, vitamina D ili sulfanilamida(7).
Sinergistički učinak oba mehanizma djelovanja klorofila posebno dolazi do izražaja u tretiranju gastritisa, čira na želucu i dvanaesniku, infekcijama zubi i zubnoga mesa, površinskih rana, vaginalnih infekcija, upale sinusa, upalnih bolesti crijeva te fistula(4).
Nekoliko značajnih studija dokumentira upotrebu klorofila u iskorjenjivanju HP-a, te liječenju gastritisa i peptičkog čira kod osoba gdje se liječenje konvencionalnom terapijom pokazalo neučinkovitim (3,5,6). Rezultati su obećavajući.
U poznatoj Offenkrantz studiji, 20 od 27 pacijenata sa kroničnim čirom riješilo se bolova i ostalih simptoma 24-72 sata nakon početka korištenja klorofila(5). Potpuni oporavak ozlijeđenog tkiva, dokumentirano rtg snimkama, zbio se u 20 od 24 osobe u razdoblju od 2 do 7 tjedana. Ovaj izvještaj opisuje i izvanredne primjere oporavka kod dugogodišnjih ozbiljnih slučajeva. Rafsky i Krieger, pak izvješćuju o dobrim rezultatima upotrebe klorofila (klorofilina) kod spastičnog kolona i ulceroznog kolitisa(6).

Paraprotex – biljke za zdravlje probavnog trakta
Pored tekućeg klorofilina, Calivita vam preporučuje korištenje Paraprotexa za što uspješniju i prirodniju borbu protiv bakterije koja ugrožava zdravlje želuca.
Paraprotex je biljni preparat namijenjen održavanju zdravlja probavnog sustava i uklanjanju parazita iz crijevnog trakta. Sadržava biljne iscrpine i biljna ulja koja imaju antibakterijsku, antivirusnu i fungicidnu aktivnost. Npr. za ulje sjemenki grejpa mnogobrojna laboratorijska i klinička ispitivanja potvrđuju efikasnost protiv 800 različitih sojeva bakterija i oko 100 vrsta gljivica, kao i nekih parazita. Za češnjak je još Louis Pasteur utvrdio da pokazuje antibiotska svojstva, a danas se zna da štiti jetru od štetnog djelovanja lijekova i toksina.
Čudesnom drvetu Pau D’Arco (Taheebo) aktualna farmakologija pripisuje antigljivična, antiparazitska, antitumorska, antiupalna i antibakterijska svojstva.
Tu su i ulje karanfilića (Eugenia Cariophyllata Thumb) čiji sastojak eugenol pomaže pri probavljanju jer relaksira muskulaturu gastrointestinalnog trakta, djeluje protiv crijevnih parazita, a djeluje i antimikrobno u širokom spektru.
Mirta, biljka poznata još iz biblijskih vremena, posebno blagotvorno djeluje na osjetljivu sluzokožu desni, dušnika, želuca i tankog crijeva. Polje djelovanja mirte je široko: obuhvaća većinu probavnih problema, od pokvarenog želuca do gastrointestinalnih čireva.

Kako koristiti ovu kombinaciju?
Preporučujemo 3 puta dnevno između ili prije obroka uzimati 1 tabletu ParaProtexa uz čašu vode u kojoj je otopljena 1 jušna žlica Klorofila.

Literatura:

1. Mirjana Percl, Sanja Kolaček, Oleg Jadrešin, Alojzija BoričEvić, Helena Kapitanović, Josip Grgurić: Helicobacter pylori i gastroduodenalne bolesti u naših bolesnika: 9-godišnje iskustvo, Paediatria croatica, Vol. 42,  srpanj-prosinac 1998
2. Sanja Kolaček, Mirjana Percl: Helicobacter Pylori u djece, Paediatria croatica,Vol. 42, srpanj-prosinac 1998
3. Carpenter, E. 1949. Clinical experiences with chlorophyll preparations with a particular reference to chronic osteomyelitis and chronic ulcers. American Journal of Surgery. Feb.1949.
4. Gruskin, B. 1940. Chlorophyll — its therapeutic place in acute and suppurative disease. American Journal of Surgery 49:49-55.
5. Offenkrantz, W. 1950. Water-soluble chlorophyll in the treatment of peptic ulcers of long duration. Review of Gastroenterology 17:359-367.
6. Rafsky, H. and Krieger, C. 1948. The treatment of intestinal diseases with solutions of water-soluble chlorophyll. Review of Gastroenterology
7. Collings, G. 1945. Chlorophyll and adrenal cortical extract in the local treatment of burns. American Journal of Surgery 70:58-63.